Arthur Bruce McDonald
Arthur Bruce McDonald | |
Rođenje | 29. kolovoza 1943. Sydney, Nova Škotska, Kanada |
---|---|
Državljanstvo | Kanada |
Polje | Fizika |
Institucija | Sveučilište u Princetonu Kraljičino sveučilište u Kingstonu |
Alma mater | Sveučilište Dalhousie u Halifaxu Kalifornijski institut za tehnologiju |
Akademski mentor | William Alfred Fowler |
Poznat po | Rješenje problema Sunčevih neutrina |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (2015.) Član Kraljevskog društva |
Portal o životopisima |
Arthur Bruce McDonald, (Sydney, Nova Škotska, 29. kolovoza 1943.), kanadski fizičar. Diplomirao (1965.) na Sveučilištu Dalhousie u Halifaxu, a doktorirao (1969.) u Kalifornijskom institutu za tehnologiju. Od 1982. bio profesor na Sveučilištu u Princetonu u New Jerseyu. Sredinom 1980-ih postao je članom skupine koja je u rudniku blizu Sudburyja (Ontario) postavila spremnik teške vode mase 1 000 tona, odnosno detektor neutrina za sva tri neutrinska okusa (elektronski, mionski i tauonski) s pomoću kojega je istraživan problem nedostatka elektronskih neutrina u Sunčevu zračenju. Pokazalo se da je ukupan broj neutrina u skladu s teorijskim predviđanjima, a nedostatak elektronskih neutrina objašnjen je njihovim pretvaranjem u mionske i tauonske neutrine (2002.). Za otkriće oscilacija okusa neutrina, koje je potvrdilo da neutrini imaju masu, s T. Kajitom dobio Nobelovu nagradu za fiziku 2015.[1]
Neutrino[uredi | uredi kôd]
Neutrino (talijanski, od neutr[on] + -ino, talijanski deminutivni nastavak) (oznaka
Mjerenjima između 1954. i 1956. uspjelo se opaziti neutrine putem takozvanog inverznoga
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ McDonald, Arthur Bruce. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2015.
- ↑ neutrino. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2015.