Si Ču
Si Ču (Chu Hsi, Zhu Xi, kin.
Bio je vodeći predstavnik novo-konfucijske škole u vrijeme dinastije Sung, začetnik novokonfucijske skolastike. Zovu ga kineski Toma Akvinski, srodan je arapskom filozofu El Gazaliju. Napisao je oko 70 knjiga. Njegove "Četiri knjige" o konfucionizmu nisu prepoznate u njegovo vrijeme, a kasnije su postale vrlo cijenjene i klasična literatura. Proučavao je ključne pojmove kineske filozofije: qi (vitalnu energiju koja struji tijelom i okolišem) i li (moral). Utjecao je na kineske, japanske i korejske filozofe. Bio je vrhunski majstor kaligrafije. Časopis "Life" postavio ga je na 45. mjesto u popisu najvažnijih osoba u posljednjih 1000 godina.
Zhu Xi ( [ʈʂú ɕi ́ ] ; kineski
Bio je učenjak sa širokim znanjem o klasicima, komentarima, historijama i drugim spisima svojih prethodnika. Tokom svog života mogao je više puta služiti kao državni službenik,[1] iako je većinu svog odraslog života izbjegavao javnu funkciju.[2] Također je napisao, sastavio i uredio skoro stotinu knjiga i dopisivao se sa desetinama drugih naučnika. Predavao je grupama studenata, od kojih su mnogi godinama birali da studiraju kod njega. Izgradio je učenja braće Cheng i drugih; i dalje razvijali svoje metafizičke teorije u pogledu principa (lǐ
Zhu Xi, čija porodica potiče iz okruga Wuyuan, Huizhou (u modernoj provinciji Jiangxi), rođen je u Fujianu, gdje je njegov otac radio kao šerif podprefekture. Nakon što je njegov otac bio primoran otići sa dužnosti zbog njegovog protivljenja vladinoj politici smirivanja džurčena 1140. godine, Zhu Xi je od svog oca primio upute kod kuće. Mnoge anegdote potvrđuju da je bio starmali. Zabilježeno je da se sa pet godina usudio da pita šta se nalazi iza neba, a sa osam je shvatio značaj Klasika filijalnosti (Xiaojing). Kao mlad, bio je inspirisan Mencijevom tvrdnjom da svi ljudi mogu postati mudrac.[3] Nakon očeve smrti 1143. godine, učio je sa očevim prijateljima Hu Xianom, Liu Zihuijem i Liu Mianzhijem. Godine 1148, u dobi od 19 godina, Zhu Xi je položio carski ispit i postao predstavljeni učenjak (jinshi
Godine 1179., nakon što nije služio u službenoj dužnosti od 1156., Zhu Xi je imenovan za prefekta vojnog okruga Nankang (
Godine 1208, osam godina nakon njegove smrti, car Ningzong iz Songa rehabilitovao je Zhu Xia i počastio ga posthumnim imenom Wen Gong (
Ljudska priroda
[uredi | uredi izvor]Zhu Xi je ranijeg konfucijanca Xun Zi-a smatrao heretikom jer je odstupio od Menciusove ideje o urođenoj ljudskoj dobroti. Čak i ako su ljudi pokazivali nemoralno ponašanje, vrhovni regulativni princip je bio dobar. Uzrok nemoralnih postupaka je qi. Zhu Xijeva metafizika je da sve sadrži li i qi. Li je princip koji je u svemu i koji upravlja univerzumom. Svaka osoba ima savršenu li. Kao takvi, pojedinci bi se trebali ponašati u savršenom skladu sa moralom. Međutim, dok je li osnovna struktura, qi je također dio svega. Qi zamagljuje našu savršenu moralnu prirodu. Zadatak moralne kultivacije je da očisti naš Qi. Ako je naš Qi jasan i uravnotežen, tada ćemo djelovati na savršeno moralan način.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Fusnote i reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Ebrey, Patricia Buckley (1993). Chinese civilization : a sourcebook (2nd izd.). New York: The Free Press. str. 172. ISBN 002908752X. OCLC 27226697.
- ^ Confucius, Edward; Slingerland (2006). The Essential Analects: Selected Passages with Traditional Commentary. Hackett Publishing. str. 148–9. ISBN 1-60384-346-9.
- ^ Thompson, Kirill (2017). Zalta, Edward N. (ured.). The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Summer 2017 izd.). Metaphysics Research Lab, Stanford University.
- ^ Gardner, pp. 3 - 6
- ^ Xu, Haoran. "The Relationship Between Zhen Dexiu and Neo-Confucianism:under the Background of an Imperial Edict Drafter". CNKI. Journal of Peking University (philosophy of Social Sciences). Arhivirano s originala, 15. 6. 2018. Pristupljeno 11. 1. 2017.
- ^ Rodney Leon Taylor; Howard Yuen Fung Choy (januar 2005). The Illustrated Encyclopedia of Confucianism: A-M. The Rosen Publishing Group. str. 53. ISBN 978-0-8239-4080-6.
- ^ Chan 1963: 588.
- ^ Bettine Birge (7. 1. 2002). Women, Property, and Confucian Reaction in Sung and Yüan China (960–1368). Cambridge University Press. str. 183. ISBN 978-1-139-43107-1.
- ^ "Writings of the Orthodox School". World Digital Library. Library of Congress. Pristupljeno 11. 1. 2017.
- ^ a b Chan 1989: 34.
- ^ Gardner 1989: 9.
- ^ "World Architecture Images- Beijing- Confucius Temple". Chinese-architecture.info. Arhivirano s originala, 6. 12. 2010. Pristupljeno 22. 4. 2013.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- J. Percy Bruce. Chu Hsi and His Masters, Probsthain & Co., London, 1922.
- Daniel K. Gardner. Learning To Be a Sage, University of California Press, Berkeley, 1990. ISBN 0-520-06525-5.
- Bruce E. Carpenter. 'Chu Hsi and the Art of Reading' in Tezukayama University Review (Tezukayama daigaku ronshū), Nara, Japan, no. 15, 1977, pp. 13–18. ISSN 0385-7743
- Wing-tsit Chan, Chu Hsi: Life and Thought (1987). ISBN 0-312-13470-3.
- Wing-tsit Chan, Chu Hsi: New Studies. University of Hawaii Press: 1989. ISBN 978-0-8248-1201-0
- Gedalecia, D (1974). "Excursion Into Substance and Function." Philosophy East and West. vol. 4, 443–451.
- Hoyt Cleveland Tillman, Utilitarian Confucianism: Ch‘en Liang's Challenge to Chu Hsi (1982)
- Wm. Theodore de Bary, Neo-Confucian Orthodoxy and the Learning of the Mind-and-Heart (1981), on the development of Zhu Xi's thought after his death
- Wing-tsit Chan (ed.), Chu Hsi and Neo-Confucianism (1986), a set of conference papers
- Donald J. Munro, Images of Human Nature: A Sung Portrait (1988), an analysis of the concept of human nature in Zhu Xi's thought
- Joseph A. Adler, Reconstructing the Confucian Dao: Zhu Xi's Appropriation of Zhou Dunyi (2014), a study of how and why Zhu Xi chose Zhou Dunyi to be the first true Confucian Sage since Mencius
- Lianbin Dai, “From Philology to Philosophy: Zhu Xi (1130–1200) as a Reader-Annotator” (2016). In Canonical Texts and Scholarly Practices: A Global Comparative Approach, edited by Anthony Grafton and Glenn W. Most, Cambridge: Cambridge University Press, 2016, 136–163, on Zhu Xi within the context and development of neo-Confucianism
Prijevodi
[uredi | uredi izvor]Svi prijevodi su odlomci osim tamo gdje je drugačije naznačeno.
- McClatchie, Thomas (1874). Confucian Cosmogony: A Translation of Section Forty-nine of the Complete Works of the Philosopher Choo-Foo-Tze. Shanghai: American Presbyterian Mission.
- Bruce, J. Percy (1922). The philosophy of human nature. London: Probsthain.
- Wing-tsit Chan (1963), A Source Book in Chinese Philosophy. Princeton, NJ: Princeton University Press.
- Gardner, Daniel (1986). Chu Hsi and Ta-hsueh: Neo-Confucian Reflection on the Confucian Canon. Cambridge: Harvard UP.
- Chan, Wing-tsit (1967). Reflections On Things at Hand. New York: Columbia University Press.
- A full translation of
近 思 錄 .
- A full translation of
- Gardner, Daniel K. (1990). Learning to be a sage: selections from the Conversations of Master Chu, arranged topically. Berkeley: U. California Press. ISBN 0520909046.
- Wittenborn, Allen (1991). Further reflections on things at hand. Lanham: University Press of America. ISBN 0819183725.
- Potpuni prijevod
續 近 思 錄 .
- Potpuni prijevod
- Ebrey, Patricia (1991). Chu Hsi's family rituals. Princeton, N.J.: Princeton University Press. ISBN 0691031495.
- Potpuni prijevod
家 禮 .
- Potpuni prijevod
- Adler, Joseph A. (2002). Introduction to the study of the classic of change (I-hsüeh ch'i-meng). Provo, Utah: Global Scholarly Publications.
- Potpuni prijevod
易學 啟蒙 .
- Potpuni prijevod
- Adler, Joseph A. (2014). Reconstructing the Confucian Dao: Zhu Xi's Appropriation of Zhou Dunyi). Albany: SUNY Press.
- Potpuni prijevod Zhu Xi-jevih komentara o Zhou Dunyi-jevom Taijitu shuo
太極 圖說 i Tongshu通 書 .
- Potpuni prijevod Zhu Xi-jevih komentara o Zhou Dunyi-jevom Taijitu shuo
- Adler, Joseph A. (2020). The Original Meaning of the Yijing: Commentary on the Scripture of Change. New York: Columbia University Press.
- Potpuni prijevod Zhu Xi's Zhouyi benyi
周 易 本義 , sa uvodom i napomenama.
- Potpuni prijevod Zhu Xi's Zhouyi benyi
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Zalta, Edward N. (ured.). "Zhu Xi". Stanford Encyclopedia of Philosophy.
- "Zhu Xi (Chu Hsi, 1130—1200)". Internet Encyclopedia of Philosophy.
- Zhu Xi and his Calligraphy Gallery at China Online Museum
- Zhu Xi's large-character calligraphy from the Yijing
- Chu Hsi and Divination - Joseph A. Adler
- Djela čiji je autor Si Ču na Projektu Gutenberg
- First part of the Classified Conversations of Master Zhu
Nedovršeni članak Si Ču koji govori o biografijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.