(Translated by https://www.hiragana.jp/)
Hentaigana – Wikipedija Prijeđi na sadržaj

Hentaigana

Izvor: Wikipedija

Hentaigana (変体へんたい仮名がな, 変体へんたいがな, へんたいがな) ; također itaigana (itaigana (異体いたい仮名がな[1]) je pismo u japanskom sustavu pisanja. U doslovnom prijevodu, to je "inačica kane). Važno je naglasiti da hentai u imenu pisma se piše kanjijem 変体へんたい koji označava "inačicu" ili "nepravilni oblik", a ne kanjijem 変態へんたいkoji znači "nenormalni" ili "nastrani". Hentaiganom se piše slijeva na desno.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Hentaigana je zastarjeli odnosno nestandardni oblik hiragane. Sadrži stilističke inačice tekuće hiragane i različite alternativne znakove hiragane. Danas je uz nekoliko iznimaka, samo jedna hiragana za svaki od 50 mora (niz suglasnik-samoglasnik) u japanskom. No, tradicijski jeopćenito bilo nekoliko više-manje međusobno zamjenjivih hiragana za svaku. Pismovnom reformom u Japanu 1900. godine[2] određeno je da samo jedan izabrani znak može biti za svaku moru, a za ostale je odlučeno da budu hentaigana. Premda nije uobičajeno u uporabi u izdanjima, hentaiganu se još koristi u natpisima prodavaonica i imenima robnih marki radi stvaranja tradicijskog i starinskog ozračja.

Hentaigana je nastala iz man'yōgane, sustava gdje se kanji rabilo radi pisanja glasova bez obzira na značenje znaka. Bilo je više od jednog kanjija koji se mogao istovrijedno za svaki slog, a u to vrijeme slog je bio mora. U uporabi je hentaigana bila od oko 800. godine do 1900., a danas ju se malo primjenjuje.

Tijekom vremena man'yōgana je svedena na kurzivni oblik, hiraganu. Mnogi znakovi hentaigane izvode se iz drugačijih kanjija od onih za današnju standardnu hiraganu, a neki su pak ishodom različitih načina kurzivnog pisanja. Budući da je hentaigana izvedena iz man'yōgane, stotine su različitih hentaigana primijenjeni za uporabu samo 90 mora u japanskom jeziku.

S druge strane, katakana nema hentaiganu. Katakanini izabrani znakovi iz segmenata man'yōgane u starijoj su se fazi stabilizirali i uspostavili, uz nekoliko iznimaka, nedvosmisleni fonemski pravopis (jedan znak po zvuku) davno prije reguliranja pisma iz 1900. godine.[3]

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Neki od ovih znakova hentaigana su kurzivni oblici istog kanjija kao njihovi parovi u standardnoj hiragani, ali različito pojednostavljeni. Drugi potječu od nesrodnih kanjija koji predstavljaju isti zvuk.

  • 以（い) i
    以（い) i
  • 江（え) e
    江こう（え) e
  • 於（お) o
    於（お) o
  • 可（か) ka, ga
    可か（か) ka, ga
  • 起（き) ki, gi
    起おこり（き) ki, gi
  • 古（こ) ko, go
    古ふる（こ) ko, go
  • 志（し) shi, ji
    志こころざし（し) shi, ji
  • 春（す) su, zu
    春はる（す) su, zu
  • 多（た) ta, da
    多おお（た) ta, da
  • 奈（な) na
    奈（な) na
  • 能（の) no
    能のう（の) no
  • 者（は) ha, ba
    者もの（は) ha, ba
  • 由（ゆ) yu
    由ゆかり（ゆ) yu
  • 連（れ) re
    連れん（れ) re
  • 路（ろ) ro
    路みち（ろ) ro
  • 王（わ) wa
    王おう（わ) wa

Vidi

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ 笹原ささはら宏之ひろゆき, 横山よこやま詔みことのり, Eric Long (2003). 現代げんだい日本にっぽんの異体いたい字じ. 三省堂さんせいどう. str. 35–36. ISBN 4-385-36112-6.
  2. ↑ Objavljena je 1900. pri reviziji Pravila provedbe pravilnika za osnovne škole (小学校しょうがっこう令れい施行しこう規則きそく, Shōgakkō-rei Shikōkisoku) za obrazovanje u primarnim školama. Frellesvig, Bjarke. 29. srpnja 2010. A History of the Japanese Language (engleski). Cambridge University Press. str. 160. ISBN 978-1-139-48880-8
  3. ↑ Tranter, Nicolas. 2012. The Languages of Japan and Korea (engleski). Routledge. str. 218. ISBN 978-0-415-46287-7

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hentaigana&oldid=6292554"