Sjeverni Wei

	Sjeverni Wei 北きた魏たかし; Běi Wèi Cháo
	Lokacija Sjevernog WeiaSjeverni Wei i druge azijske države 500. god.
Glavni grad	Shengle (386. – 398.); PIngcheng (398. – 493.); Luoyang (493. – 534.); Chang'an (534. – 535.)
Jezik/ci	starokineski
Religija	taoizam, budizam
Vlada
	Car
- 386. – 409.	Car Daowu od Sjevernog Weija
- 424. – 452.	Car Taiwu od Sjevernog Weija
- 471. – 499.	Car Xiaowen od Sjevernog Weija
- 499. – 515.	Car Xuanwu od Sjevernog Weija
- 528. – 530.	Car Xiaozhuang od Sjevernog Weija
- 532. – 535.	Car Xiaowu od Sjevernog Weija
Povijest	Južne i Sjeverne dinastije
- Osnovao ju je Duan Ye koji se odmetnuo od države Kasniji Liang	20. veljače 386.
- Car Daowu se proglašava carem	24. siječnja 399.
- Ujedinjenje sjeverne Kine	439.
- Premještanje prijestolnice u Luoyang	25. listopad 493.
- Erzhu Rongov masakr vladajuće elite	17. svibnja 528.
- Uspostava države Istočni Wei, koja je označila podjelu	8. studenog 534.
Prethodnice	Nasljednice
	Raniji Qin
	Kasniji Yan
	Xia (Šesnaest kraljevstava)
	Sjeverni Yan
	Sjeverni Liang
Istočni Wei
Zapadni Wei
	W. J. F. Jenner, Memories of Loyang: Yang Hsuan-chih and the lost capital (493-534), Clarendon Press, Oxford, 1981. (engl.)

Dinastija Sjeverni Wei (kineski: 北きた魏たかし朝あさ, pinyin: Běi Wèi Cháo), poznata i kao Tuoba Wei (拓つぶせ拔魏), Kasniji Wei (後ご魏ぎ) ili Yuan Wei (元げん魏たかし), bila je kineska dinastija koja je vladala sjevernom Kinom od 386. do 534. (de jure do 535.). Potjecala je od Xianbei klana Tuoba čiji su poglavice bili vazali kineskoj državi Cao Wei, potom dinastiji Jin, a potom i raznim Wu Hu državama koje su upravljale sjevernom Kinom u 4. stoljeću, odnosno u razdoblju Šesnaest kraljevstava tijekom koga je i klan Tuoba od 310. do 376. god. imao vlastitu državu državu Dai.

Povijest

Godine 386. Tuoba Gui, prijestonasljednik države Dai, osnovao je državu s prijestolnicom u Shengleu (današnji Hohhot), koja će poslije postati poznata kao država Wei. Tuoba Gui se upustio u brojne sukobe s državom Kasniji Yan, kojoj će doći glave, uz pomoć snaga Zhang Guna, u Bitci kod padina Canhe 395. god. Odmah nakon ove pobjede osvojio je i prijestolnicu Kasnijeg Yana, Pingcheng, proglasivši sebe carem Daowuom. Tijekom njegove vladavine veliki broj ljudi istočno od Taihangshana (područje države Kasniji Yan) je nasilno preseljen na novoosvojena područja u Datongu, Shanxiju i Hebeiju.^[6] Upravo zbog iznimne okrutnosti, cara Daowua je ubio njegov sin, kraljević Tuoba Shao, no njega je svladao kraljević Tuoba Si koji je postao car Mingyuan od Sjevernog Weija. Iako je uspio osvojiti pokrajinu Henan koja je do tada pripadala južnoj dinastiji Liu Song, preminuo je brzo i nasljedio ga je njegov sin, car Taiwu. On je uspio snažno ojačati Sjeverni Wei i nakon što je uspio odbiti Rouransku prijetnju na sjevernoj granici države, pokranuo je rat za ujedinjenjem Kine. Upravo je njemu 439. god. uspjelo ujediniti sjevernu Kinu okončavši tako razdoblje Šesnaest kraljevstava i otpočevši razdoble kasnije poznato kao „Južne i Sjeverne dinastije”.

Razvoj gospodarstva Sjevernog Weija uvelike duguje sposobnim ministrima, ocu i sinu, Cui Hongu i Cui Haou. No, upravo je taoist Cui Hao nakon ugušenja budističkih Gai Wua (盖吴), savjetovao Cara na pogron budista, poznat kao prvi od „Tri Wu katastrofe”. Naposljetku je okrutnog Cara ubio njegov dvorjanin, eunuh Zong Ai 452. god. Uslijedile su borbe za prijestolje iz kojih je kao pobjednik izašao unuk cara Taiwua i sin krunskog princa Tuoba Huanga, Tuoba Jun.

Iako su se prvi vladari Sjevernog Weija, kao pripadnici naroda Xianbei strogo odvajali od svojih Han podanika koji nisu mogli napredovati do značajnijih mjesta u upravi, u drugoj polovici 5. stoljeća car Xiaowen od Sjevernog Weija (vl. 471. – 499.) je sproveo intenzivnu sinizaciju, odnosno nastojanja da se u kulturnom smislu potpuno stope sa svojim kineskim podanicima. To se, između ostalog, odrazilo i kroz mijenjanje imena . U nastojanju da olakša vladavinu multietničkom državom, car Xiaowen je uveo kinesku dvorsku umjetnost, a podanike je čak tjerao da govore isključivo kineski i nose kinesku odjeću. Svoje je Xianbei sunarodnjake natjerao da preuzmu kineska prezimena, a ime vladajuće dinastije iz “Tuoba” promijenio u kineski “Yuan” (元もと, što znači „osnovna”). Također je potjecao masovno sklapanje brakova između Xianbeija i Han Kineza. God. 494., Xioawen je premjestio prijestolnicu iz Pingchenga (平城ひらじろ, današnji Datong u Shanxiju) u Luoyang, drevnu kinesku prijestolnicu. Nakon samo nekoliko desetljeća, stanovništvo Luoyanga je poraslo na oko pola milijuna stanovnika, a grad je postao slavan po „tisućama” budističkih hramova.

Pod vlašću Sjevernog Weija Sjeverna Kina je prošla kroz niz "intenzivnih društvene i kulturnih promjena".^[7] Prije svega se to odnosi na uvođenje budizma koji je tada počeo istiskivati dominanti taoizam, a što se odrazilo i kroz niz vrijednih budističkih spomenika i umjetničkih djela iz tog razdoblja od kojih su najveličanstvenije budistički špiljski hramovi kao što su Mogao špilje kod Dunhuanga (Gansu).

U prvoj polovici 6. stoljeća došlo je do sukoba unutar redova same dinastije gdje je general Gao Huan osvojio vlast na sjeveru države, zadržavši cara Xiaowua samo kao „marionetskog vladara”. Iako ga je Gao učinio carem, Xiaowu je s njime došao u sukob, nastojeći zauzeti svu vlast za sebe. Godine 534. je sklopio savez s generalom Yuwen Taijem. Gao je na to reagirao poslavši vojsku na carsku prijestolnicu Luoyang; Xiaowu je iz nje pobjegao na zapad u Chang'an kod Yuwen Taija. U Luoyangu je Gao Huan za cara postavio Yuan Shanjiana, čime je nastala država Istočni Wei. Xiaowu se, međutim, ubrzo posvađao sa svojim zaštitnikom, zbog čega ga je Yuwen Tai dao otrovati 535. godine. Za Xiaowuovog nasljednika je imenovan njegov mlađi brat Wen kojega kineski povjesničari tradicionalno navode kao prvog cara nove države Zapadni Wei.

Vladari Dinastije Sjeverni Wei

Postumno ime ( Shi Hao 諡號しごう)	Prezime	Razdoblje vladavine	Prijestolno ime (Nian Hao 年號ねんごう) i odgovarajuće godine trajanja
Sjeverna dinastija Wei 386. – 535.
Konvencionalno: Sjeverni Wei + postumno ime
Carska obitelj je promijenila svoje ime u 元もと (yuán) tijekom vladavine cara Xiaowena 496. god., tako da su njihova imena u ovoj tabeli također biti "Yuan"
Dao Wu Di (道みち武たけ帝みかど daò wǔ dì)	Tuoba Gui (拓つぶせ拔珪 tuò bá guī)	386. – 409.	Dengguo (登とう國こく dēng guó) 386-396 Huangshi (皇すめらぎ始はじめ huáng shǐ) 396. – 398. Tianxing (天てん興きょう tiān xīng) 398. – 404. Tianci (天てん賜たまもの tiān cì) 404. – 409.
Ming Yuan Di (明元あけもと帝みかど míng yuán dì)	Tuoba Si (拓つぶせ拔嗣 tuò bá sì)	409. – 423.	Yongxing (永興りょうご yǒng xīng) 409. – 413. Shenrui (神かみ瑞みずほ shén ruì) 414. – 416. Taichang (泰やすし常つね tài cháng) 416. – 423.
Tai Wu Di (太ふとし武たけ帝みかど tài wǔ dì)	Tuoba Tao (拓つぶせ拔燾 tuò bá táo)	424. – 452.	Shiguang (始はじめ光こう shǐ guāng) 424. – 428. Shenjia (神かみ䴥 shén jiā) 428. – 431. Yanhe (延のべ和わ yán hé) 432. – 434. Taiyan (太ふとし延のべ tài yán) 435. – 440. Taipingzhenjun (太平たいへい真しん君くん tài píng zhēn jūn) 440. – 451. Zhengping (正平しょうへい zhèng píng) 451. – 452.
Nan An Wang (南みなみ安王やすおう nán ān wáng)	Tuoba Yu (拓つぶせ拔余 tuò bá yú)	452.	Chengping (承うけたまわ平ひら chéng píng) 452.
Wen Cheng Di (文成ふみなり帝みかど wén chéng dì)	Tuoba Jun (拓つぶせ拔濬 tuò bá jùn)	452. – 465.	Xingan (興きょう安やす xīng ān) 452-454 Xingguang (興きょう光こう xīng guāng) 454. – 455. Tai'an (太ふとし安やす tài ān) 455. – 459. Heping (和平わへい hé píng) 460. – 465.
Xian Wen Di (獻けんじ文ぶん帝みかど xiàn wén dì)	Tuoba Hong (拓つぶせ拔弘 tuò bá hóng)	466. – 471.	Tian'an (天てん安やす tiān ān) 466. – 467. Huangxing (皇すめらぎ興きょう huáng xīng) 467. – 471.
Xiao Wen Di (孝文たかふみ帝みかど xiào wén dì)	Yuan Hong (元宏もとひろ yuán hóng)	471. – 499.	Yanxing (延のべ興きょう yán xīng) 471. – 476. Chengming (承うけたまわ明あきら chéng míng) 476. Taihe (太ふとし和わ tìi hé) 477. – 499.
Xuan Wu Di (宣せん武ぶ帝みかど xuān wǔ dì)	Yuan Ke (元げん恪つとむ yuán kè)	499. – 515.	Jingming (景明かげあき jǐng míng) 500. – 503. Zhengshi (正せい始はじめ zhèng shǐ) 504. – 508. Yongping (永えい平ひら yǒng píng) 508. – 512. Yanchang (延のべ昌あきら yán chāng) 512. – 515.
Xiao Ming Di (孝明たかあき帝みかど xiào míng dì)	Yuan Xu (元もと詡 yuán xǔ)	516. – 528.	Xiping (熙平 xī píng) 516. – 518. Shengui (神かみ龜ひさし shén guī) 518. – 520. Zhengguang (正せい光ひかり zhèng guāng) 520. – 525. Xiaochang (孝昌たかまさ xiào chāng) 525. – 527. Wutai (武たけ泰やすし wǔ tài) 528.
Youzhu (幼主ようしゅ yòu zhǔ)	Yuan Zhao^[8] (元もと釗 yuán xhāo)	528.	Nema
Xiao Zhuang Di (孝こう莊そう帝みかど xiào zhuāng dì)	Yuan Ziyou (元子もとこ攸 yuán zǐ yōu)	528. – 530.^[9]	Jianyi (建たて義よし jiàn yì) 528. Yongan (永安えいあん yǒng ān) 528. – 530.
Chang Guang Wang (長廣ながひろ王おう cháng guǎng wáng)	Yuan Ye (元もと曄 yuán yè)	530. – 531.	Jianming (建たて明あきら jiàn míng) 530. – 531.
Jie Min Di (節ふし閔帝 jié mǐn dì)	Yuan Gong (元げん恭きょう yuán gōng)	531. – 532.	Putai (普ひろし泰たい pǔ tài) 531. – 532.
An Ding Wang (安定あんてい王おう ān dìng wáng)	Yuan Lang (元もと朗ろう yuán lǎng)	531. – 532.	Zhongxing (中興ちゅうこう zhōng xīng) 531. – 532.
Xiao Wu Di (孝こう武たけ帝みかど xiào wǔ dì) or Chu Di (出で帝みかど chū dì)	Yuan Xiu (元げん脩おさむ yuán xiū)	532. – 535.	Taichang (太ふとし昌あきら tài chāng) 532. Yongxing (永興りょうご yǒng xīng) 532. Yongxi (永えい熙 yǒng3 xī) 532. – 535.

Važni pojedinci

Yuan Yong, carski princ
Yuan Cha, službenik na dvoru
Yang Yin, službenik

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Sjeverni Wei

↑ Zizhi Tongjian, vol. 106.
↑ Zizhi Tongjian, vol. 110.
↑ Zizhi Tongjian, vol. 138.
↑ Zizhi Tongjian, vol. 152.
↑ Zizhi Tongjian, vol. 156.
↑ Jacques Gernet, A History Of Chinese Civilization, Cambridge University Press, 1972. ISBN 0-521-24130-8
↑ Katherine R. Tsiang, p. 222
↑ Carica Dowager Hu je izvorno proglasila Xiaomingovog „sina” (zapravo kćerku) carem, ali je gotovo odmah prznala kako je riječ o kćerki i proglasila je Yuana Zhaoa carem umjesto nje. Neimenovana kćerka cara Xiaominga je stoga „dvojben” car i njegov nasljednik, ali se ne smatra tako. Zapravo, niti Yuan Zhao se često ne smatra carem.
↑ Kraljević Sjevernog Weija, Yuan Hao, se uz potporu rivalske vojske dinastije Liang proglasio carem i osvojio je prijestolnicu Luoyang 529. god., prisilivši cara Xiaozhuanga na bijeg. Yuan Hao je nosio titulu cara i primao je prisegu vjernosti od pokrajina južno od Žute rijeke oko tri mjeseca prije no što je Erzhu Rong ponovno osvojio Luoyang. Yuan Hao je pobjegao i ubijen je u bijegu. Zbog kratkoće Yuan Haove uzurpacije prijestolja i teritorijalne ograničenosti njegove vladavine, on se obično ne smatra nasljednicima careva Sjevernog Weija.

Vanjske poveznice

History of China: A good catalogue of info Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. travnja 2017. (Wayback Machine) (engl.)

[1] Zizhi Tongjian, vol. 106.

[2] Zizhi Tongjian, vol. 110.

[3] Zizhi Tongjian, vol. 138.

[4] Zizhi Tongjian, vol. 152.

[ZZTJ156-5] Zizhi Tongjian, vol. 156.

[6] Jacques Gernet, A History Of Chinese Civilization, Cambridge University Press, 1972. ISBN 0-521-24130-8

[7] Katherine R. Tsiang, p. 222

[8] Carica Dowager Hu je izvorno proglasila Xiaomingovog „sina” (zapravo kćerku) carem, ali je gotovo odmah prznala kako je riječ o kćerki i proglasila je Yuana Zhaoa carem umjesto nje. Neimenovana kćerka cara Xiaominga je stoga „dvojben” car i njegov nasljednik, ali se ne smatra tako. Zapravo, niti Yuan Zhao se često ne smatra carem.

[9] Kraljević Sjevernog Weija, Yuan Hao, se uz potporu rivalske vojske dinastije Liang proglasio carem i osvojio je prijestolnicu Luoyang 529. god., prisilivši cara Xiaozhuanga na bijeg. Yuan Hao je nosio titulu cara i primao je prisegu vjernosti od pokrajina južno od Žute rijeke oko tri mjeseca prije no što je Erzhu Rong ponovno osvojio Luoyang. Yuan Hao je pobjegao i ubijen je u bijegu. Zbog kratkoće Yuan Haove uzurpacije prijestolja i teritorijalne ograničenosti njegove vladavine, on se obično ne smatra nasljednicima careva Sjevernog Weija.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]